Udruga ratnih veterana 9. gardijske brigade

Vukovi

Posljednji ispraćaj satnika Zvonka Kovačića

07 Velj 2021

Na gospićkom groblju Sv. Marije Magdalene na vječni počinak ispraćen je satnik Zvonko Kovačić.

Uz ožalošćenu obitelj i rodbinu od Zvone su se oprostili ratni suborci iz 118.brigade ZNG-a i 9.gardijske brigade HV-a, te mnogobrojni poznavaoci i prijatelji.

Ukop i SV. Misu predvodio je gospićki župnik vlč.Mario Vazgeč a od našeg Zvonka se prigodnim riječima u ime udruga, Crvenog križa i svih prisutnih oprostio Krešimir Tomljenović.

Obitelji u ime URV.9.gbr“VUKOVI“ još jednom izražavamo duboku sućut i molimo dragog Boga da im podari snage da prebole ovaj nenadoknadivi gubitak.

Ratniče, prijatelju neka ti je laka hrvatska gruda koju si nesebično branio.

U raj poveli te anđeli, počivao u miru Božjem!

Dragi naš Zvonko, Zvone!

Poštovana ožalošćena obitelji, rodbino, prijatelji, suborci duboka tama se nadvila u našim dušama i srcima. Teško mi je ovoga trenutka, birati riječi oproštaja iz puno razloga. Što reći o tebi, prijatelju moj, kad se o tebi ionako sve zna, a moglo bi se govoriti satima. Ipak okupljeni ovdje u tišini, svoje misli i osjećaje danas upućujemo tebi Zvonko. Svjesni da se osjećamo prevareni kada nam život oduzima one koju su nam bili najmiliji, “dugi trenutak ljubavi između protjecanja stvari”. Znali smo da si bolestan. Nismo željeli vjerovati da će tvoja bolest biti tako zla i da će biti tako brza. Zadnju bitku si nažalost izgubio. Zvonko Kovačić rođen je 3. siječnja 1950. godine u Sisku od oca Tome i majke Janje. Osnovnu i srednju školu završava u zvanju građevinskog radnika. Dolaskom iz mjesta Budaševa u Gospić upoznaje buduću suprugu Mariju rođ. Brkljačić i zasniva brak 1978. godine. Sudbina i posao dovela ga je u Gospić. Uskoro postaje otac voljene kćeri Anamarije i sina Ivice. Zapošljava se i radi u GP Lika Gospić i gospićkoj pošti do početka domovinskog rata. Na ratištu je bio od prvog dana. Zvonko postaje istinski hrvatski branitelj-dragovoljac, pripadnik118 brigade ZNG-a i 118.TG, 6. gr. brigade, odnosno slavne 9. gardijske brigade Vukovi. Postaje zapovjednik mješovite topničke bitnice 118 br ZNG-a i TG 118. Osnivanjem 6., odnosno 9. gbr.“VUKOVI“ krajem 1992. godine postaje zapovjednik 2.Hab-a kojom uspješno zapovijeda kroz čitavi ratni put brigade. U prosincu 1991. godine u vrijeme borbenog djelovanja na položaju je teže ranjen. Za svoj doprinos u ratu je višestruko nagrađivan i pohvaljivan. Odlikovan: Spomenicom domovinskog rata, medaljom Oluja, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinske zahvalnosti, plaketom 9 gardijske brigade Vukovi. U zasluženu mirovinu odlazi 1997. godine kao satnik HV-a. Nastavlja biti društveno koristan, radeći niz poslovima i koristeći vještine koje je naučio tražeći nove izazove. Želeći ostatak života provesti u radu i obiteljskom miru igrati se s unucima. Kao član udruge ratnih veterana 9. gardijske brigade „VUKOVI“ od osnivanja 2007. godine do danas sudjelovao je u svim njenim aktivnostima. Član je gospićke HVIDR-e. Aktivno se posvećuje ribolovu; slatkovodnom i morskom. U ŠRU Lika Gospić obnaša, niz dužnosti kroz ribolovni staž i obnovi ribolovne tradicije u Gospiću. Obnašajući dužnost podpredsjednika udruge, člana Nadzornog odbora, zonskog ribolovnog suca, člana komisije za polaganje ribolovnih ispita.

Radnik, ratnik, humanista, čitav svoj život Zvonko je bio dobrovoljni darivatelj krvi, koju je nesebično darovao 134 puta. Odlikovan je nizom priznanja od strane Hrvatskog crvenog križa za 50, 70, 100 davanja, a za izuzetni doprinos od strane predsjednika RH odlikovan Redom Danice hrvatske. Bio je član Skupštine koji je doprinosio na kvaliteti programa i pomoći u edukaciji mladih uključivanjem u rad društva i kako takav ostaje vječni vedri duh Gradskog društva Crvenog križa Gospić. Zato moram naglasiti pred životnim graničnim situacijama: bolesti, patnji, stradanju i smrti ostajemo nemoćni i zatečeni. Dragi prijatelji, nema boli i tuge bez ljubavi. Pred tajnom smrti, pred tajnom ljudske patnje, bolesti i gorčine našem se duhu nameću mnoga pitanja. Zašto smrt? Zašto na takav i ovakav način? Zašto bol? Nas je danas ljubav i bol okupila, i uzvraćamo je našem pokojnom Zvonku. Ljubav prema životu. Tebe je Zvonko zapalo preteško breme, nosio si ga ne bježeći od njega, ne prebacujući ga na drugog. Nisi se žalio. Ljubav prema svom narodu, prema svojoj grudi dala ti je snagu da izdržiš pod teretom koji se u trenutku povijesti sručio na naša ramena. Obrana svog naroda od agresora bila je tvoja obveza kao i većine Hrvatskog naroda tvog rodnog Siska i Gospića. Hrvatska povijest ostavila nam je u memoriji puno imena koje jedni pamte kao junake. Ti si taj! Nažalost neki drugi im daju najružnije epitete. To je povijest i sudbina ovog kraja od pred turskih pa do današnjih vremena. Čini se da će i dalje trajati. Hrvati su ubijani jer su neki mislili da u ovoj zemlji nema dovoljno mjesta za sve nas. Mnogi govore da prošlost treba zaboraviti i gledati u budućnost. Ja vam odavde govorim da je možda za neke domovinski rat prošlost i povijest, ali za nas branitelje je značio novi život. Žrtve rata i branitelji zaslužuju poštovanje, a ne političku manipulaciju. Dragi Bože čuvaj naš hrvatski narod i hrvatsku Domovinu!

Svim članovima Tvoje drage i tužne obitelji još jednom upućujem iskrenu sućut.

  • Klub branitelja 118 brigade ZNG-a
  • Udruga ratnih veterana 9. gardijske brigade
  • Gradsko društvo Crvenog križa Gospić

Počivaj u miru!

Autor: Krešimir Tomljenović, Gospić 6. veljače 2021. godine

https://9gbr-vukovi.hr/images/stories/zdrug/cetvrta.png
https://9gbr-vukovi.hr/images/stories/zdrug/deveta.png
https://9gbr-vukovi.hr/images/stories/zdrug/gromovi.png
https://9gbr-vukovi.hr/images/stories/zdrug/kune.png
https://9gbr-vukovi.hr/images/stories/zdrug/pume.png
https://9gbr-vukovi.hr/images/stories/zdrug/sokolovi.png
https://9gbr-vukovi.hr/images/stories/zdrug/termiti.png
https://9gbr-vukovi.hr/images/stories/zdrug/tigrovi.png
Zdrug