Udruga ratnih veterana 9. gardijske brigade

Danas smo u četrnaest sati na gospićkom groblju Sv. Marije Magdalene na posljednji počinak ispratili našeg dragog prijatelja i suborca legendu Domovinskog rata Nikolu Zdunića-Hargu.

Hargu su uz najužu rodbinu ispratili prijatelji i suborci iz 118.i 9.GBR HV, s kojima ga je vezalo istinsko prijateljstvo kroz Domovinski rat i kasnije tijekom njegovog života, te duge i teške bolesti.

Prijatelju tvoje umorno tijelo predali smo hrvatskoj zemlji, u Raj poveli te anđeli.

Počivao u miru Božjem!

Obitelji iskrena sućut od pripadnika 9.gardijske brigade“VUKOVI“

Od Harge se emotivnim riječima oprostio prijatelj i suborac Krešimir Tomljenović.

Dragi Nikola, Harga!

Poštovana obitelji, ožalošćena rodbino svi dragi prijatelji i suborci! U ovom trenutku žalosti i boli trebaju mi nove riječi kojima bi dostojno izrekao tugu, ali izgovaram; Umro je čovjek koji je obilježio obranu Grada Gospića i Like. Umro je čovjek koji je sudjelovao u stvaranju najljepših stranica hrvatske povijesti. Nikola, tvoje ime je značilo sigurnost, toplinu i plemenitost. Kažu da nema nezamjenjivih, ali ti to jesi. Svi ćemo to osjetiti. Što reći o tebi, prijatelju moj, kad se o tebi ionako sve zna. Tužan sam ti prijatelju moj, teške mi zavjese prekrivaju misli, srce mi se jučer opet steglo i puštam suzu da teče hladnu, čistu, iskrenu i bistru. Danas u vrijeme nove nevidljive prijetnje za cijeli svijet na pustom groblju opraštamo se od tebe dostojno u krugu tvojih najmilijih. Nedostaje mnoštvo, ali oni su tu. Svi tvoji živi i mrtvi suborci, duše na ovome groblju danas su s tobom na neki način povezane. Svi znamo da si bio teško bolestan zadnje vrijeme, znamo da si pobijedio u ratu, pobijedio posljedice višestrukog stradavanja i ranjavanja, kako onda izgubiti u miru. Potrebno je kazati Hrvatski vitez mora hodati po zemlji, a ne ići u zemlju. Harga, ti to nisi zaslužio. Na početku rata suočen s prijelomnim događanjima devedesetih kao mladić istinski se uključuješ u obranu kao hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata.

Obnašao je niz dužnosti tijekom Domovinskog rata:

• Zapovjednik izviđačko-diverzantskog voda 118. br.

• Zapovjednik satnije 118. br.

• Zapovjednik bojne 133. br.

• PZ za obavještajne poslove 118. br.

• Zapovjednik pukovnije 118. br.

• Zamjenik zapovjednika 2.pb 9 gbr.

• Umirovljen 2005. godine kao invalid domovinskog rata u činu bojnika. Višestruko nagrađivan i pohvaljivan. Od strane MORH-a , OZ Rijeka, UHDDR i drugi.

• Nositelj je Spomenice domovinskog rata

• Medalje Oluja

• Spomenice domovinske zahvalnosti

• Medaljom za iznimne pothvate

• Ordenom bana Josipa Jelačića,

Bojnik Nikola Zdunić rođen je 31. listopada 1967. godine u Gospiću od majke Kate r. Rukavina i p. oca Mile. Osnovnu i srednju školu je završio u Gospiću u časnoj obitelji Zdunić. Nakon završene škole se zapošljava i kratko radi u MOL i vulkanizerskom obrtu Rukavina. Zasniva bračnu zajednicu sa ženom Sanjom r. Mraović. 1992. godine iz ljubavi se rodila kćer Josipa, a 1996. sin Ivan. Dočekavši i rođenje unuke Dore. Kad god netko od velikih završi svoj zemaljski put, narod se zaustavlja i plače… A kad budete nabrajali imena onih koji su narod doveli do cilja, nemojte, molim vas, zaboraviti Nikolino ime. Moramo pamtiti, obrambeni oslobodilački rat iz 90-ih godina je jedini rat u 20. stoljeću iz kojega su Hrvati izašli kao istinski pobjednici. I to je jedini temelj na kojem se treba graditi ova država. „MOŽETE MI UZETI SLOBODU, PA I ŽIVOT, ALI NE I ISTINU, NE I MOJ PRILOG POVIJESTI NARODA KOJEMU PRIPADAM“ Branitelji su rješenje, a ne problem.

Neka te svemoćni Bog, dragi prijatelju Harga, primi u svoje okružje u njegovom vječnom miru. Tebe koji si nam dao toliko za vrijeme svog ovozemaljskog života. Tvoj primjer će nas znati ohrabriti, voditi djelima tvoje dobrote i tvog povjerenja. Neka Bog čuje našu molitvu i otvori vrata nebeskog Raja. Vjerujem, draga ožalošćena obitelji, da će plemenita duša vašeg muža, oca i sina naći vječni mir u Božjem raju dok će njegovo izmučeno tijelo čekati slavno uskrsnuće. Zbogom dragi prijatelju, a dok se ne vidimo, neka ti Bog da pokoj duši. Naša istina je bolna i teška jer tvoj život nestade u trenu. Postoji nešto što nikad umrijeti neće, a to je ljubav, ponos i sjećanje na tebe! Svim članovima Tvoje drage i tužne obitelji još jednom upućujemo iskrenu sućut.

Počivaj u miru!

Klub branitelja 118 brigade ZNG !

Autor: Krešimir Tomljenović, Gospić 21. travnja 2020. godine