Pozivamo sve braniteljske udruge sa područja Ličko-senjske županije da se zajedno sa Udrugom ratnih veterana 9.gardijske brigade“VUKOVI“ koja već tradicionalno,u organizaciji Udruge PSG SOD „Damir Tomljanović-Gavran“ iz Zadra i ostalih braniteljskih udruga hodočasti u Udbinu povodom Dana hrvatskih mučenika pridruže ovom hodočašću.
Ove godine za polazište našeg hodočašća odabrali smo mjesto Vrpile koje se nalazi na prijevoju između Koreničkog i Krbavskog polja, udaljeno oko 30 km od Udbine. Zašto smo odabrali baš Vrpile za naše VI. hodočašće u Udbinu? Kao što nam je poznato iz naše davnije ratne povijesti, Udbina je mjesto tragičnog poraza hrvatske vojske od moćnog osmanskog carstva. Turska pobjeda bila je strašna i okrutna. Vojni poraz hrvatske vojske bio je zaista vrlo težak s golemim posljedicama. U tom je boju poginulo oko 10000 Hrvata, a mnogi su bili zarobljeni. Tu su poginuli mnogi hrvatski plemići, svećenici i redovnici. Poginuo je i knez Ivan Frankopan, a Nikola Frankopan je bio zarobljen. Poginuo je knez Karlo Krbavski i mladi vitez Juraj Vlatković. Jedna od najtežih posljedica krbavskog poraza bio je gubitak velikog broja ljudstva, što je bio tek početak nenadoknadivog demografskog osiromašenja cijele južne Hrvatske.
Ali Hrvatska zbog krbavskog poraza nije pala ni propala. Mi, hrvatski branitelji, pobjednička smo vojska u Domovinskom ratu, vođeni razumnom strategijom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Kao pobjednici željeli smo odabrati jedno takvo mjesto, mjesto pobjede hrvatske vojske u davnijoj ratnoj povijesti, a da se nalazi u blizini Udbine.
Na prijedlog gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića odabrano je mjesto Vrpile na kojem je hrvatska vojska izvojevala veličanstvenu pobjedu nad moćnom turskom vojnom silom upravo vođena mudrom strategijom knezova Frankopana. Ova Frankopanska mudra strategija bila je svojevrsna odlika i našeg vojnog i političkog vodstva u Domovinskom ratu, pa je možemo smatrati svojevrsnom poveznicom.
Ovo VI. hodočašće želimo posvetiti našem suborcu i prijatelju pukovniku Nediljku Vegaru, koji je cijeli svoj život posvetio borbi za slobodu hrvatskog naroda. Cijeli svoj život sanjao je i dosanjao svoj hrvatski san – slobodnu i neovisnu Hrvatsku državu. Ovim Hodočašćem želimo mu zahvaliti što smo, družeći se s njim, bili oplemenjeni njegovom osobnošću koju su krasile mnoge vrline. Prije svega hrabrošću i ponosom, poniznošću i skromnošću te razumijevanjem i supatništvom s "malim" hrvatskim čovjekom zadešenog životnim nevoljama.
S ponosom se sjećamo na tog ljudskog gorostasa i zahvaljujemo mu na svemu.
S NAMA JE!
Polazak na hodočašće je iz Gospića ispred KIC-a Budačka 12. u 08.00 sati,prijevoz do Vrpila osigurati će naša udruga kao i okrijepu,na mjestima zastanka koja su predviđena hodogramom.
Po dolasku u svetište CHM-Udbina hodočasnici će nazočiti Sv. misi u 18.00 sati i čitanju oproštajnih pisama mučenika.Osigurana je večera i prenoćište u prostoru svetišta,a u jutro nakon križnog puta hodočasnici će se pridružiti proslavi Dana hrvatskih mučenika.
Prijave za braniteljsko hodočašće sa područja naše županije primaju se zaključno do srijede 27.kolovoza 2014.godine kod Milana Franića kontakt mob. 099 0596 215.
"Evo šaljem vas kao ovce među vukove. Zato budite
mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi."
Matej 10,16
VRPILE
U zadnjem desetljeću 15. stoljeća Hrvatsko Kraljevstvo je s juga i istoka, od Dunava do rijeke Cetine bilo okruženo osvajačkom ratnom silom Osmanlijskog Carstva. Već je odavno poražena srpska vojska na Kosovu polju 1389. godine, osvajanjem utvrđenih gradova i pogubljenjem kralja Stjepana Tomaševića 1463. pada pod turski vlast i Bosansko Kraljevstvo.
Hrvatske granice brani hrvatsko plemstvo i slabe snage ugarsko-hrvatskog kralja. Sve veće turske vojske upadaju u dubinu prostora hrvatskih zemalja, pljačkajući i paleći zemlju, naselja i gradove. Tako su iscrpljivali branitelje, rastjerivali domaće stanovništvo i uništavali materijalnu osnovicu svakodnevnog života, a zatim bi na tako izmučena područja polako i protezali svoju vlast.
Hrvatska je uspijevala odoljeti osmanskoj ekspanziji, ali je tijekom najintenzivnijih ratovanja s Osmanlijama u krvavom XVI. stoljeću bila svedena na "ostatke ostataka" – uzak pojas od Drave do Jadrana.
Strategija osmanlijskog haranja koje je prethodilo širenju granica njihova carstva teško je pogodilo Liku, osobito srednjovjekovnu Krbavu preko koje su se Osmanlije često vraćali s ugrabljenim plijenom u Bosnu.
Hasan-beg je 1491. godine iz Bosne provalio u Hrvatsku i Kranjsku, iskoristivši pogodan trenutak rata između njemačkog cara Maksimiljana i ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava II. za prijestolje.
Kad se u jesen iste godine vraćao iz Kranjske s ugrabljenim plijenom opljačkanim u hrvatskim i slovenskim selima i gradovima, dočekala ga je hrvatska vojska pod vodstvom bana Ladislava Egervarskog i knezova Frankopana – Ivana Cetinskog i Mihovila Slunjskog u teško prohodnom klancu kod Vrpila nedaleko od srednjovjekovnog tvrdog grada Mrsinja između Koreničkog i Krbavskog polja. U toj bitci, mnogobrojni osmanski akindžije (lako naoružani i brzo pokretljivi konjanici u sastavu vojske Osmanskog Carstva koji su djelovali gerilskom taktikom, a bili plaćeni onim što zarobe i zaplijene) nisu mogli razviti svoje snage, jer su bili iznenada zaskočeni u uskom klancu na gorskom prijevoju, pa su doživjeli potpuni poraz.
Zbog slabo istražene, ali sigurno jako bogate ličke povijesti i kulture, ova velika pobjeda Hrvatske vojske na Osmanlijama na prijevoju Vrpile, ostala je na marginama historiografije i publicistike. Mogu se naći kratki i šturi opisi suvremenika ovog događaja, pa tako fra Ivan Tomašić piše:
"Godine Gospodnje 1491. izađe Škajin-paša iz Bosne sa 17000 konjanika prema Kranjskoj sve do Bilih voda, te se mjesec dana zadržavao plijeneći i pustošeći ognjem i mačem. Hrvatski pak ban Ladislav od Egervara utaborio se s čitavom vojskom hrvatskom kod Vrpila blizu Udbine te se razmjestio u četiri bojna reda. Prvim pak bojnim redom ravnali su Ivan Cetinski i Mihajlo Slunjski, knezovi Frankopani, te su ne kao ljudi nego kao bijesni lavovi ubijali Turke."
Anonimni turski ljetopisac piše:
"Umorni, iznemogli goli vojnici! Snage da se biju nisu imali. Nevjernici uništiše ih sve, samo neke zarobiše. Hasan-beg sa dva ili tri čovjeka pobježe u dubinu šume i spasi se. A ostali svi izgiboše."
Ovu veliku pobjedu nad Osmanlijama izvojevali smo zahvaljujući lukavoj strategiji Frankopana.
Jakub-paša je čim je doznao za poraz počeo pripremati osvetnički napad na Hrvatsku te je cijelu iduću 1492. i dio 1493. godine proveo u pripremama. Mjeseca srpnja 1493. podiže se sjajno opremljena turska vojska na novu pljačku po Hrvatskoj. Povlačeći se prema Bosni sa ogromnim plijenom, tursku vojsku dočeka hrvatska vojska na Krbavskom polju, predvođena banom Derenčinom.
Izabravši pogrešnu, srednjovjekovnu taktiku viteškog boja, hrvatski ban Derenčin doživio je potpuni poraz u ovoj bitci na Krbavskom polju.
Hrvatski kroničar fra Ivan Tomašić zabilježit će 1561. godine da je knez Ivan Frankopan predlagao upravo taktiku kakvu su primjenili dvije godine prije u bitci kod Vrpila, ali glavni zapovjednik, ban Emerik Derenčin odredio je da se boj bije na viteški način, tj. ne skrivajući se iza kamena i drveta, nego u ravnici.
Preuzeto iz knjige Jure Karakaša: "Vrpile"; Gospić, 2010. god.
