„Vukovi“ na komemoraciji žrtvama iz 2.svjetskog rata u Boričevcu 27.07.2017.g.

31 Srp 2017

Naša udruga odazvala se pozivu Ministarstva hrvatskih branitelja i u četvrtak 27.srpnja 2017.g. prisustvovala Sv. misi i pogrebnom obredu za 24.civilne žrtve iz 2. Svjetskog rata iz roda Ivezića.

U organizaciji Uprave za zatočene i nestale Ministarstva branitelja u mjestu Boričevac, općina Donji Lapac, održan je sprovodni obred i pokop posmrtnih ostataka te otkriveno spomen-obilježje u znak sjećanja na 24 civilne žrtve četničkog ustanka 27. srpnja 1941. godine.

Zločin se dogodio prije 76 godina, ekshumacija žrtava je izvršena 2014. godine, a 27. srpnja 2017. godine su pokopani posmrtni ostatci 24 žrtve.  Održana je sveta misa za žrtve roda Ivezića u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije. Misu je predvodio mons. dr. Mile Bogović, biskup u miru uz nazočnost drugih svećenika Gospićko-senjske biskupije.

Konačno smo nakon 1941., i prvog posjeta Boričevcu 1996. godine, došli u poziciju da žrtvama Ivezića priznamo dostojanstvo ukopa, istaknuo je na početku biskup Bogović predvodeći komemoraciju u ime predsjednika HBK Želimira Puljića i gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića, zahvalivši državi što je omogućila komemoraciju. Prisjetio se kako je, kada je u Boričevac prvi puta došao za Malu Gospu 1996. godine, mislio što reći ljudima nakon tragedija između 1941. i 96. godine. 'Bili smo svjedoci goleme kalvarije za koju sam i sam osjećao krivnju. Prošla je 21 godina, niknula je obnovljena crkva, država više ne progoni narod, a ostaci Ivezića iz Dabine jame će nakon 76 godina biti uz javno poštovanje biti pokopani uz crkvu njihova krštenja. Njihov ispraćaj događa se na dan „prve puške“ kojoj se odavalo, a neki to i danas čine, poštovanje kao nekoj svetinji. Ne trebamo svi o istim događajima misliti na isti način. Ne želimo nikome osporavati da na tu pušku gleda kao na oslobodilačku, ali doista je krajnje vrijeme da smijemo, dapače da smo dužni govoriti i o njezinoj zločinačkoj strani. Njezini zločinački pucnjevi počeli su ovdje a poslije su odjekivali dugo po našim prostorima: oni su se čuli u Beiburgu i Križnim putovima, Jazovkama i drugim jamama i jazbinama, u novije vrijeme u Domovinskom ratu a posebno u Vukovaru. Zato danas imamo bar pravo tražiti da se prestane hvaliti zločinačka narav te puške, da se javno osudi njezin zločinački učinak', rekao je propovjednik.

Ti pucnji, nastavio je mons. Bogović, nisu jako dugo dopuštali da se čuju glasovi žrtava Boričevca, glas trogodišnjeg Jure Ivezića i glas 82-godišnjeg guslara Luke, i mnogih drugih iz Brotnje i Boričevca. 'Mi danas ne mrzimo, kao da nas je ta patnja oplemenila. Papa Ivan Pavao II jasno je rekao da neke ideologije imaju krivu antropologiju, nitko nema pravo nekome oduzeti dostojanstvo, život i pravo na grob. Neka vjetar odnese 1. pušku i neka se ovaj prostor konačno dekontaminira, a vlast neka istraži i druge jame po Hrvatskoj i Sloveniji, da se žrtve kršćanski pokopaju. Neka se nakon Ivezića širi kult praštanja, jer mučeništvo je učvrstilo kršćansko zajedništvo te je nastala kršćanska globalizacija. Papa Ivan Pavao II. nas je isto tako pozvao da u borbi za budućnost svijeta uključimo te evanđeoske graditelje zajedništva, mučenike i nevine žrtve, nakon čega smo mi izgradili CHM da bude stalni poticaj evanđeoske Hrvatske i zajedništva koje se ne hrani mržnjom prema nikome. Crkva u Hrvata ne traži da se svi zločini II. svjetskog rata kazne i procesuiraju; ona želi da se krene na spašavanje a ne na osuđivanje; da se diže cijena žrtvi, a ne mučiteljima, ranama a ne onima koji su ih nanijeli. Na Udbini su spomen ploče sa svih naših stratišta. Crkva u Hrvata želi da se sva naša stratišta povežu Hrvatskim križnim putem koji bi počeo u Bleiburgu, pa preko Vukovara došao na Krbavsko polje do CHM podno koje bi se izgradio Svehrvatski grob a svaka biskupija mogla bi imati na tom križnom putu svoje mjesto godišnjeg okupljanja', zaključio je biskup Bogović nakon čega je sudjelovao u obredu pokopa žrtava Ivezićevih te otkrivanju spomenika istima.