Hrvatski branitelj Tomo Brezić iz Podlapače živi u uvjetima nedostojnim čovjeka

05 Sij 2018

U zaselku Breštani općina Udbina bez struje,vode i ikakvih primanja u polu-srušenoj brvnari živi hrvatski branitelj Tomo Brezić.

Uoči božićnih blagdana nazvala nas je voditeljica ispostave Ministarstva hrvatskih branitelja u Gospiću gospođa Slavka Gerovac, po dolasku u njen ured upoznala nas je sa svojim saznanjima o situaciji s našim kolegom braniteljem Tomom Brezićem.

Informacije s kojima nas je upoznala su sljedeće; Tomo Brezić rođen je 08.04 1953. u selu Podlapača zaselak Breštani u Općini Udbina. Prije Domovinskog rata radio je u tvrtki “Jadran“ kooperantu firme Viktor Lenac u Rijeci, u ratu je bio u 305.logističkoj bazi iz Rijeke oko dvije godine koje je proveo na ličkom ratištu u borbenom sektoru.

Nakon rata ostaje bez posla i vraća se u svoj zaselak u Podlapači gdje do danas živi u trošnoj brvnari kojoj se proteklih dana urušio dio krova koji je pokriven slamom. Nikada se nikom nije obraćao za pomoć niti je pokušao ostvariti prava koja mu zakonski pripadaju, do proteklog mjeseca nije imao niti važeću osobnu iskaznicu koja mu je davno istekla. Živi od stoke koja luta po spomenutom zaselku u kojem gotovo nitko ne živi.

Isti dan smo sa stanjem preko našeg kolege i dopredsjednika udruge Antonija Šebalja upoznali ministra Medveda, stupili u kontakt s djelatnicom Centra za socijalnu skrb nadležnog ureda u Korenici i načelnikom Općine Udbina gospodinom Josipom Seučekom te susjedom Tome Brezića.

U dogovoru s članovima UO udruge kupili smo namirnice dostatne za oko dvadeset dana, kućne potrepštine nešto odjeće i obuće te se uputili na Udbinu .

Kada smo stigli u zaselak Breštani nastavili smo vožnju pokraj lovačkog doma do table Sertići, nadalje do kraja seoskog puto nekih osamsto metara ,dalje smo se kroz ledinu i blato uputili nekih 200-300 metara kada smo u podnožju brda ugledali trošni kućerak i čovjeka zaraslog u bradu kako cijepa drva.

Nakon što nas je susjeda Anita predstavila, pozdravili smo se i upoznali s Tomom koji nam je zahvalio na poklonima i pozvao nas u brvnaru. U polumraku smo uspjeli raspoznati štednjak iz koga je pucketala vatra, oko njega su ležala dva izgladnjela psića dok su se oko nas po dvorištu kretala dva mršava psa veselo mašući repom. U susjednoj prostoriji smo ugledali stari ormar i krevet koji je bio natopljen vodom, na njega je dopiralo svjetlo kroz urušeni dio krova.

Tomo je u“ kuhinju“ dovukao nekakva dva sanduka i nekoliko deka na kojima sada spava, a u šali kaže da mu je u sobi propala sva garderoba koju je sada prepustio miševima. Razgovor smo nastavili ispred brvnare, bilo nam je toplije na snijegu obasjanom podnevnim zrakama sunca.

Tomo nam je mirnim glasom suvislo slažući rečenice ukratko ispričao svoju životnu priču. Kaže da je rođen u tom kućerku 1953. godine i odrastao u neimaštini s ocem i majkom i dva brata. Jedan brat je otišao raditi u Zagreb, a on u Rijeku u građevinsku firmu u kojoj je radio do početka rata. Najmlađi brat je ostao s roditeljima u Podlapači koja je u ratu okupirana od strane četnika koji su maltretirali i pljačkali lokalno hrvatsko stanovništvo koje nije izbjeglo na slobodni teritorij RH iako su bili pod zaštitom snaga UN-a.

Otac je umro u ratu a majka i brat su nastavili život pod okupacijom ostavljeni na miru čak i od četnika koji su shvatili da im nemaju što opljačkati. Poslije sudjelovanja u ratu vratio se u Rijeku ali ga je tamo dočekao otkaz uslijed privatizacije firme u kojoj je radio. U šali kaže da je šeficu računovodstva iz firme zatekao kako prodaje novine na kiosku pa se uputio u svoje selo i nastavio živjeti od poljoprivrede s majkom i bratom. Majka je ubrzo umrla a brat je sve više zavirivao u čašicu tako da je prije nekoliko godina smrtno stradao prevrnuvši se s traktorom.

Od tada ostavši sam pokušava preživjeti od nešto stoke koja kako kažu susjedi luta okolo bez bale sijena jer ovo prošlo ljeto Tomo nije sam mogao kositi jer je traktor dotrajao. Kažu da je imao oko dvadesetak grla stoke koju mu je prošle godine netko ukrao te da sada ima tri-četiri krave i nekoliko telića koje lutaju po selu i okolnim poljima da bi se prehranili, a on ih pomuze kada ih uspije uhvatiti.

Ostali smo zapanjeni kada smo sve to saslušali i vidjeli, pogotovo činjenicom da nikad od nikoga nije tražio pomoć niti je kontaktirao sa susjedima sve do prošlog ljeta kada je počeo dolaziti do kilometar i pol udaljenih susjeda iz obitelji Anite Begić.

Na upit djelatnice Centra za socijalnu skrb iz Korenice koja ga je prije mjesec dana odvezla u Korenicu da napravi osobnu iskaznicu koja mu je bila davno istekla, i dodijelila mu jednokratnu novčanu pomoć dali ima važeći račun odgovorio je da misli da mu je račun koji je nekada imao blokiran kada je opterećen ovrhom za troškove liječenja iz gospićke bolnice u koju je pretprošle zime dopremljen gotovo promrzao na intervenciju susjeda vozilom hitne pomoći. Na upit koliko je iznosio taj račun za liječenje kaže da ne zna točno ali misli da je iznosio oko pet-šest tisuća kuna.

U razgovoru s ravnateljem HEP-a iz Gospića Ernestom Petriyem saznali smo da je strujni priključak na brvnaru Tome Brezića isključen prije dvije godine zbog duga od nekoliko tisuća kuna, koji su mu spremni oprostiti, ali prvenstveno zbog predostrožnosti da uslijed kvara na trošnim instalacijama ne bi došlo do zapaljenja ili strujnog udara, te da su ukoliko se za Tomu riješi stambeni kontejner isti spremni priključiti na postojeći nisko-naponski stup koji se nalazi u dvorištu neposredno uz brvnaru.

Na naš upit zašto do sada nije od mjerodavnih institucija zatražio pomoć temeljem prava koja mu pripadaju Tomo pocrvenjevši kaže da ne zna da mu išta zakonski pripada, te da ga je bilo sram tražiti bilo što dok se mogao sam prehranjivati.

Ministarstvo hrvatskih branitelja stupilo je u kontakt s Ministarstvom graditeljstva koje je za Tomu dodijelilo stambeni kontejner iz državnih robnih rezervi na privremenu uporabu koji je 21.prosinca dopremljen u selo Breštane, na žalost zbog raskvašenog terena i gotovo nikakvog pristupnog puta isti nije mogao biti postavljen na pripremljenu podlogu ispred Tominog kućerka nego je istovaren 200 metara dalje. Toga dana su Tomu posjetili djelatnici MHB i uručili mu jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 3.000 kuna.

Jučer smo u jutarnjim satima koristeći zamrznuto tlo uz pomoć kamiona dizalice HEP-a iz Gospića i „kombinirke“ susjeda Nikice Begića dopremili kontejner na pripremljenu lokaciju i u njega unijeli novi namještaj i kućanske aparate koje je Tomi doniralo MHB.

Danas će djelatnici HEP-a iz Korenice priključiti kontejner na nisko-naponsku mrežu a veterani iz naše udruge poklonit će Tomi TV prijemnik i mobilni telefon kako bi olakšali komunikaciju sa svima onim koji žele pomoći ,jer je Tomi potrebno još puno stvari kako bi mogao koliko toliko normalno živjeti.

Za sada bi mu naj potrebniji bio štednjak na drva, kuhinjski ormarić i suđe te spremnik za pitku vodu od cca.1000 litara jer Tomo vodu za piće nosi u kanti s bunara udaljenog gotovo jedan kilometar. Također bi trebalo napraviti pristupni put u dužini oko 200 metara pa molimo prijevoznike koji su u mogućnosti donirati nekoliko kamiona jalovine da pomognu u izradi puta.

Druga bitna zadaća je pokrenuti sustav kako bi se Tomi pomoglo financijski i zdravstveno. Izražena je potreba da ga se usmjerava i savjetuje ,upućuje na ostvarivanje pripadajućih prava te angažiranjem svih relevantnih službi pomogne da ta prava i ostvari.

Činjenica da je sustav Tomu mogao pronaći 1991.godine kada je trebalo braniti državu, te prošle godine kada mu je naplaćena kazna za ne posjedovanje važeće osobne iskaznice ,a u isto vrijeme dvadeset godina nitko nije učinio ništa kako bi on ostvario prava koja mu po zakonu pripadaju je gotovo ne pojmljiva. Svi će reći da on nije ništa ni tražio i u potpunosti su u pravu, ali svi se trebamo zapitati koliko još ima tako zaboravljenih ljudi, pogledati oko sebe, i pomoći.

Udruga ratnih veterana 9.gbr „VUKOVI“ je spremna za potpunu suradnju po ovom pitanju, u kontaktu smo s voditeljem Karitasa Ličko-senjske biskupije vlč. Lukom Blaževićem voditeljem Županijskog Crvenog križa gosp. Vladom Brkljačićem te od sada pa nadalje dostupni 24.sata dnevno dok se Tome Brezić adekvatno ne zbrine, jer spoznaja da neko u 21. stoljeću živi u uvjetima nedostojnih čovjeka dodatno nas motivira da se ova priča sretno završi. Kontakt telefon: 099 8596 215, mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.